Jedan od najznačajnijih ako ne i najznačajniji datum u novijoj historiji Bosne i Hercegovine je 15. april. 1992. godine. Tog dana osnovana je jedna o najvažnijih karika u odbrani Bosne i Hercegovine, a to je Armija Republike Bosne i Hercegovine. Zvanična oružana snaga i jedina legalna vojna sila u, možda, najtežem periodu kroz koji je prošla naša domovima u svojoj dugoj historiji, nastala je iz naroda i kao takva ličila na svoj narod. Pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine bili su obični ljudi, Bosanci i Hercegovci, svih vjera i naroda koji su u Bosni i Hercegovini živjeli, a koji su činili živi zid odbrane golog života, načina življenja i volje naroda koji je na referendumu održanom 29. februara i 1. marta 1992. godine izabrao nezavisnost Bosne i Hercegovine. Armija Republike Bosne i Hercegovine je, svojim djelovanjem ostvarila uspjeh kojim se i danas ponosimo – iako suočena sa mnogobrojnijim, naoružanijim i opremljenijim agresorom, izvojevala je dvije pobjede – odbranila je i sačuvala suverenitet i granice naše domovine, volju i izbor načina života našeg naroda, ali i, ostavila svojoj djeci, dostojanstvo da uzdignute glave gledaju ostatku svijeta u lice, dok kroz njihove vene teče krv onih koji su za nas krvarili. Generacije koje ostaju dužne su sjećati se, ponavljati i ne zaboravljati istinu koja nam je ostavljena u amanet, u izvornom obliku i čistoći kojoj su svjedočili i koju su živjeli naši djedovi, očevi, braća, daidže, amidže, komšije, prijatelji.
Armija Republike Bosne i Hercegovine, formirana je na zajedničkoj ideji odbrane naroda i države, golog života, suživota i opstanka, a činili su je različiti muškarci i žene koji su svoje različitosti ili ostavljali po strani ili koristili kao prednost. Danas, u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine, koji je odbranila i sačuvala Armija Republike Bosne i Hercegovine, 29 godina od njenog osnivanja, čini se da su ti primarni časni ciljevi i principi, zamijenjeni ličnim i nadasve nedostojanstvenim.
Umjesto, kao što je to bio slučaj do sada, obilježavanje navedenog datuma bude u duhu koji priliči takvom danu, ponosno i s dignitetom, pojedine organizacije ili pojedinci, stavljajući lične, neizrečene mada jasne ciljeve, i egoistične samožive ideje, koje uključuju samo odabrane i određene, sa istim idejama i stavovima, „priređuju“ program obilježavanja Dana Armije Republike Bosne i Hercegovine, i to 14. aprila, a ne 15., na dan njenog osnivanja. Razlog ovakvoj diverziji sa datumima nije jasan, niti poznat, ali definitivno je, barem u Brčkom, pokrenulo lavinu pitanja među onima koji prate obilježavanja značajnih datuma i godišnjica časne Armije, te su ili pripadnici branilačke populacije ili brinu o njenom dobru.
Udruženje demobilisanih boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine 1992-1995 u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine, koje je podsjećanja radi član Saveza Boraca Federacije Bosne i Hercegovine, jedne od četiri temeljne boračke organizacije, i UG “Dobitnika najvećih ratnih priznanja Zlatni Ljiljan” Brčko distrikt BiH, čiji naziv sam po sebi dovoljno govori, nečijom odlukom nisu bili uključeni u „program“ obilježavanja. Budući da je organizacija koja je nosila pomenute aktivnosti nešto što, de irue i ne postoji, a već duže vrijeme ne djeluje zajednički (u sastavu u kojem se predstavlja) ni de facto, nejasno je ni kako je moguće da se koristi zajedničkim imenom, koje se, napomene radi, mijenja u svakom saopćenju, iz opet, nejasnih razloga.
S obzirom da se radilo na sramotan i više nego skandalozan način, oba ova udruženja se ograđuju od ovakvih manifestacija na kojima se među branilačkom populacijom pravi selekcija podobnih i poslušnih, a koje se organizuju „ispod stola“, bez poziva zvaničnicima i javnih obavijesti građanima i branilačkoj populaciji.
Podsjećanja radi, prethodnih godina kada su naše organizacije nosile glavni teret organizacije obilježavanja značajnih datuma i godišnjica iz odbrambeno-oslobodilačkog rata, nije se moglo desiti da predstavnici vlasti Bošnjaka u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine ne budu pozvani na obilježavanje, niti se moglo desiti da pojedini mediju budu izostavljeni, ili da se izvrši selekcija među političkim subjektima. Propuste bismo mogli nabrajati ali, svog dostojanstva radi, i štiteći pripadnike populacije koja se okuplja u našim udruženjima, izabiremo da ne ulazimo u krajnje nepotrebne retorike.
Oba udruženja su izabrala da se oglase o ovom pitanju kako bi naši članovi a i ostali zainteresirani bili upućeni u stanje stvari.
