Informacija iz vlade Njemačke da joj nedostatak radnika usporava ekonomski oporavak od pandemije i da će svake godine nastojati privući po 400.000 radnika, ohrabrenje je za nezaposlene iz BiH.
Pogotovo što je najavljeno povećanje minimalne satnice na 12 eura.
Istovremeno, ova vijest je i novo zvono za uzbunu jer najavljuje odlazak desetina hiljada građana BiH. Prošle godine, prema podacima Unije za održivi povratak, BiH je napustilo oko 170.000 ljudi.
Demograf Aleksandar Čavić iz Banjaluke kaže da vijest iz Njemačke pokazuje da još postoji potencijal za zapošljavanje u toj zemlji, ali i kako izgleda jedna uređena država koja vodi računa o radnoj snazi koja joj nedostaje i na bazi toga donosi odluke.
„Demografska kretanja u populaciji određuju prirodni priraštaj i migracije, a mi obje ove komponente imamo s negativnim predznakom. Naročit problem posljednjih godina predstavlja izuzetno veliko iseljavanje zbog uslova rada, nekvalitetnih javnih službi poput zdravstva i obrazovanja, a zatim i nepotizma, korupcije, nemogućnosti napredovanja i odsustva perspektive za sebe i članove porodice“, kaže Čavić.
BiH nema ni evidenciju građana koji su joj kazali zbogom. Podacima u ovoj oblasti bave se analitičari i nevladine organizacije. Procjenjuje se da je od 2014. do kraja prošle godine izgubila više od pola miliona ljudi.
„Od 2008. nam je mortalitet veći od nataliteta, a posebno u posljednje dvije pandemijske godine, kada smo u minusu 15.000, odnosno blizu 20.000 stanovnika. Između dva popisa stanovništva, samo kroz prirodnu dinamiku, izgubili smo grad veličine Tuzle ili Banjaluke. Migracija je još gora. Barata se brojem od pola miliona ljudi, ali upitno je i to jer se mnogi nisu ni odjavili“, ističe Vedran Zubić, profesor geografije iz Sarajeva.
Zubić kaže da će BiH morati otvoriti granice za radnu snagu s Istoka.
„Imali smo nekad gastarbajtere koji su išli u Njemačku da rade, ali njihove porodice su bile ovdje. Sada nam odlaze kompletne porodice“, ističe Zubić.
Izvor: Avaz.ba
