Beba više – Pravo na život, iznad svega, pa i epidemije
Povodom obilježavanja Evropske nedelje plodnosti, Udruženje Beba više željelo je naglasiti potrebu za posebnom brigom o trudnicama u doba pandemije. Kako bismo imali pouzdane i provjerene informacije, kontaktirali smo JZU na njihov zvanični mail na koji smo uputili konkretna pitanja o broju rođenih beba, broju prekinutih trudnoća na zahtjev trudnice i broju spontanih pobačaja od početka epidemije virusa COVID-19, što je označeno kao 12.3.2020.godine.
Rok za dostavu informacija kojima raspolaže nadležna ustanova, po Zakonu o slobodi pristupa informacijama je 15 dana od dana prijema zahtjeva, što je bilo od 05.10.2020.godine, a posebno smo naznačili da odgovor tražimo do 09.10.2020.godine, što je bio razuman rok, imajući u vidu da su u pitanju – tek statistički podaci koje bi svaka ustanova morala imati u redovnom radu.
Informacije nam nisu dostavljene ni do zaključivanja teksta, a na telefonski poziv u brčanskoj bolnici, našem aktivisti je rečeno da su mail primili i da telefonski ponovo pozove – sutra.
Značaj ove teme prepoznali smo iz nekoliko razloga. Prvi je – našem udruženju se u proteklih pola godine javilo nekoliko žena koje su izgubile trudnoću u trećem i četvrtom mjesecu ili pak višim stadijumima trudnoće. Kod većine njih utvrđeno je da se radi o trombofiliji, odnosno zgrušavanju krvi koje može da uzrokuje i pobačaj.
Test na trombofiliju nije obavezan kod prvorotkinja, a najčešće ga žene urade nakon prvog pobačaja. Budući da je za nas svaka izgubljena trudnoća ustvari – izgubljen život, očekivali smo da bar dobijemo statističke podatke, kako bismo mogli nastaviti zagovaračke aktivnosti za promjene postojećih praksi i uvrštavanje testa na rizik od trombofilije u obavezne, besplatne prenatalne preglede.
Drugi – ništa manje značajan razlog traženja ovakvih podataka je podizanje svijesti o ovom problemu, koji se može dokumentovati jedino statistikom i konkretnim brojevima učestalosti pojave. Trauma za jednu buduću majku izbjegne se vrlo jednostavnim, u uređenijim zajednicama, rutinskim pregledom.
Razumijemo i poštujemo struku i naše ljekare. Mnogi od njih nam svakodnevno izlaze u susret. Razumijemo i ogromnu borbu svih zdravstvenih radnika, ali podsjećamo da je naš akcenat našeg djelovanja usmjeren na zaštitu trudnica i djece.
Kao logično, nameće se pitanje: zar niko u Javnoj zdravstvnoj ustanovi nije mogao odgovoriti na naš upit, ili bar dostaviti informaciju da takav podatak ustanova – ne posjeduje? Čija su nadležnost odnosi s javnošću u ovoj ustanovi, kako i na koji način se dolazi do osobe čiji je ovo opis poslova i na koji način je moguće ovu osobu, ukoliko postoji, kontaktirati?
Vanredne okolnosti diktiraju i vanredna postupanja, ali nikako i nigdje na štetu ljudskih života, Isto tako – ni ljudskog prava na adekvatnu informaciju.
I konačno, nakon, u najmanju ruku, neshvatljivih postupaka rukovodstva ove ustanove u kojima su porodilje i djeca uskraćivana za dostojanstven čin rođenja novog života – javnost pitamo – da li su životi žena i beba i dalje iznad svega, pa i epidemije?
