Podsjećamo, i prvostepenom presudom Haškog tribunala izrečenom 2016. godine Karadžiću je izrečena kazna zatvora u trajanju od 40 godina.
Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove u Hagu proglasilo je Radovana Karadžića krivim za genocid u Srebrenici, ipak Vijeće potvrdilo prvostepenu presudu u tački jedan proglasivši da nije kriv za genocid u sedam bh. općina.
Također, Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove u Hagu potvrdilo je četiri udružena zločinačka poduhvata (UZP) u presudi Radovanu Karadžiću.
Zaključci po žalbi odbrane
Govoreći o žalbama koji se tiču zaključaka o progonu, predsjedavajući Žalbenog vijeća sudija Joensen je rekao da Odbrana nije pokazala da je prvostepeno Vijeće pogriješilo u rezonovanju. Žalbeno vijeće odbacilo je žalbu odbrane da je suđenje bilo nepravično.
Žalbeno vijeće je zaključilo da nije bilo pogrešaka pri zaključivanju dešavanja na Markalama u Sarajevu, što je prigovarala odbrana. Karadžić je imao zločinačku namjeru Udruženog zločinačkog poduhvata za Sarajevo, istaklo je Žalbeno vijeće.
Zaključci prvostepene presude u vezi sa Srebrenicom se u principu tiču saznanja optuženog za dešavanja u Srebrenici. Karadžić je najviše naglašavao svoj navod da nije imao saznanja za događaje u Srebrenici prije i tokom samih dešavanja, te da je saznao tek naknadno. Joensen je rekao da Karadžić nije pokazao da je Prvostepeno vijeće pogriješilo kada se oslonilo na Direktivu 7, koju je Karadžić potpisao i u kojoj je naredio da se stvore “nepodnošljivi uslovi bez nade za dalji opstanak”.
Žalbeno vijeće nije našlo greške u rezonovanju prvostepenih sudija u vezi s progonom Bošnjaka s područja Srebrenice. Progon Bošnjaka se odnosi na prisilno preseljenje žena, djece i staraca sa područja Srebrenice. Žalbeno vijeće je potvrdilo da Pretresno vijeće nije pogriješilo u slučaju Srebrenice govoreći o Karadžićevoj naredbi da se zarobljeni odvedu na “neko drugo mjesto”. Sudija Joensen je naveo da je Karadžić bio u kontaktu sa ljudima na terenu koji su ubijali.
Govoreći o ubistvima nakon pada Srebrenice, Vijeće je utvrdilo da je znao za ubistva u julu 1995.
Govoreći o tački presude za uzimanje pripadnika UNPROFOR.a za taoce 1995. godine, sudija Joensen je rekao da se prvostepeno Vijeće oslanjalo na prijetnje pripadnicima UN-a koji su bili zatočeni. “Vijeće podsjeća na apsolutnu zabranu uzimanja pripadnika UNPROFOR-a”, rekao je sudija.
Zaključci po žalbi tužilaštva
Govoreći o prvoj tački žalbe, da su ubistva i drugi nasilni zločini bili dio udruženog zločinačkog poduhvata da se uklone Bošnjaci i Hrvati s teritorije Republike Srpske, sudija Joensen je rekao da tužioci nisu dokazali da je prvostepeno Vijeće pogriješilo kada je oslobodilo Karadžića za ove zločine.
Govoreći o žalbi na tačku za genocid 1992. sudija je rekao da se Žalbeno vijeće ne slaže s navodima tužilaca da odluka nije dobro objašnjena.
Žalbeno vijeće, uz izuzeto mišljenje sudije Den Prade, stava je da tužioci nisu pokazali da je donesena greška pri zaključku da Karadžić nije kriv za genocid 1992. u sedam bh. općina. Žalbeno vijeće je odbilo i ovu tačku i potvrdilo oslobađanje za genocid 1992.
Obzirom na učešće u više udruženih zločinačkih poduhvata, Žalbeno vijeće potcjenjuje težinu njegovih zločina i njegovo učešće u njima. Prema sudiji, ovi zločini su neviđenih razmjera i brutalnosti.
