Dušanu Bajeviću, proslavljenom fudbaleru i treneru, a sada fudbalskom radniku, danas je u Sarajevu uručena Državna nagrada za sport za 2018. godinu. Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine dodjeljuje ovu nagradu pojedincima koji su svojim rezultatima i doprinosom ostavili trag i na najbolji mogući način predstavljali Bosnu i Hercegovinu u svijetu.
Ove godine, ta je nagrada pripala legendi Veleža i grčkog AEK-a.
Nagradu je na svečanoj ceremoniji u zgradi Parlamenta Bosne i Hercegovine uručio ministar civilnih poslova Adil Osmanović.
“Ovako veliko priznanje čini me ponosnim, odgovornim da nastavim onako kako sam i do sada, ali nažalost ne mogu obećati ništa, pošto sam već tri mjeseca u penziji i već osjećam draž te penzije. Kada dođeš u situaciju da te ljudi nagrađuju ovako visokim priznanjem u bilo kojem domenu rada, sigurno se upitaš da li sam zaista toliko pružio da bi dobio to priznanje”, rekao je Bajević i dodao da je mogao više i bolje: “Jedino što mogu reći i obećati je da ću nastaviti da cijenim prave vrijednosti u životu. Obraz, poštenje, ljubav prema ljudima ma ko oni bili i čime se god bavili, ako to zaista zaslužuju”, piše Anadolija.
Bajević je rekao da će novčani dio nagrade od 10.000 KM podijeliti na dva dijela – jedan za FK Velež, a drugi za djecu bez roditeljskog staranja.
Poručio je da svom omiljenom sportu – fudbalu i ljudima koji ga vode želi savjestan rad i mnogo uspjeha, te da vode računa o mladima i njihovim uzorima da bi sutra bili ponosni na njih.
“Hvala i mom dragom Veležu, čiji su me ljudi predložili za ovo značajno priznanje. Klubu u kojem sam se odgojio, u kojem sam prošao sve ovo i koji je vezan za moje uspjehe i pripada njemu. Zaista sam ponosan na njega i što sam prošao u životu – to je zahvaljujući Veležu”, rekao je Bajević.
Ministar Osmanović je naglasio kako se nada da će dodjela priznanja Bajeviću i njegovi uspjesi biti inspiracija onima koji odlučuju o sportu u Bosni i Hercegovini da ga, kako je rekao, konačno sistemski urede.
Bajević je rođen 1948. godine u Mostaru. Tokom igračke karijere u dva navrata je nosio dres Veleža i jednom atinskog AEK-a. U dresu reprezentacije SFRJ nastupio je 37 puta i postigao 29 golova.
Trenerskim poslom počeo se baviti 1984. godine u Veležu, gdje je počeo igračku karijeru. Trenirao je još tri puta AEK, dva puta Olympiacos, PAOK, Crvenu zvezdu, Aris, Omoniju i Atromitos.
Kup Maršala Tita sa Veležom je osvojio i kao igrač i kao trener.
U obje uloge je osvajao i prvenstvo Grčke, i to u više navrata.
Dva puta je bio šampion tokom igračke karijere, a čak osam u trenerskoj, po četiri puta sa AEK-om i Olympiacosom. Kao trener ima i četiri pehara u Kupu Grčke, te dva u Superkupu i jedan Kup kao igrač.
Naslov šampiona Grčke osvojio je i kao direktor AEK-a. Tako je postao prvi čovjek u istoriji atinskog kluba koji je titulu osvojio kao igrač, trener i rukovodilac.
U najtežim trenucima za bh. fudbal, kada je Fudbalskom savezu Bosne i Hercegovine prijetila suspenzija Evropske fudbalske federacije (UEFA), zajedno sa Ivicom Osimom, uključio se u proces normalizacije rada prihvativši da bude član Komiteta za normalizaciju.
(BHRT)
