Brčko 

BRČKO: Preminuo Muharem Skelić – SKELA

Sinoć se našim gradom pronijela vijest da je u vječnost otišao jedan veliki ČOVJEK, legendarni profesor fiskulture u Ekonomskoj školi, odbojkaški trener, dragi sugrađanin Muharem Skelić. Bolest je bila mnogo brže od predviđanja i iz sportskog sazviježđa brčanskog uzela jedan ljudski biser.

Profesor Skelić je sa suprugom Jelkom, sad već daleke 1974. godine, trbuhom za kruhom iz rodne Dervente stigao u Brčko.

I ostao zauvijek, ne samo u Ekonomskoj školi već i u srcima brojnih đaka, kojima je predavao fiskulturu. U skrivenim nadama odbojkašica i odbojkaša sa kojima je učestvovao u ostvarenju zajedničkih snova. U sjećanju odbojkaških radnika sa kojima je pokušavao i uspijevao da obezbjedi kakve takve uslove za takmičenja.

I nadasve,ostao je u najljepšem sjećanju brojnih prijatelja i sugrađana sa kojima je veoma rado i bez ikakvog uslovljavanja dijelio slobodno vrijeme.

Pisac ovih redova upoznao je profesora Skelića u neveselom, ratnom vremenu kada su se, kao i u svakoj kataklizmi, čini mi se jednim prirodnim odabirom, razdvajali dobri od onih manje dobrih.

Svako je u tom poganom vremenu nosio svoj ratni usud. I svako je iz njega izašao na svoj način. Jedan od onih koji je beskompromisno i nakon tih svih nevolja (kroz koje smo svi prošli) i dalje bio nepopravljivi nostalgičar i zaljubljenik u bivšu veliku državu SFRJ, bio je i ostao Skela, baš onako kako je odgojen u skromnoj radničkoj porodici u rodnoj Derventi.

Od talentovanog košarkaša, člana mlađih selekcija SFRJ, do odbojkaša najprije sarajevske Bosne gdje je kao student DIF-a na nagovor tadašnjeg profesora Branka Draganića i počeo da igra odbojku, do “Jedinstva” gdje je nastavio aktivno bavljenje ovim sportom po dolasku u Brčko, postao je jedan uvaženi i cijenjeni pedagog. Najprije u ekonomskoj školi, a onda i kao trener u Brčkom, Gradačcu, Banja Luci, kao pomoćnik selektora juniorske selekcije SFRJ. I uvijek i na svakom mjestu ostao zapamćen kao filantrop, kao čovjek.

Uprkos činjenici da se prema ovom uvaženom pedagogu i nadasve čestitom čovjeku, uzornom suprugu i ocu dvojice sinova, djedu, neke „važne face“ nisu uvijek odnosile kako je to Skela zaslužio, u njemu nije bilo ni mržnje i ljutnje. Ljudina je to ljudski, dostojanstveno podnosio.

Jedino gdje je bio beskompromisan i po čemu je birao društvo jeste odnos prema naciji. Ko bi u njegovom društvu započeo priču sa te pozicije nije se nasjedio. Taj bi vrlo brzo bi saznao da mu za njegovim stolom nije mjesto.

Putuj profesore. Vjerujem, a mislim da tako razmišljaju svi tvoji prijatelji širom one velike, lijepe, bivše zemlje, da nisi uzalud potrošio svoje godine. Pamentiji su davno rekli da čovjek umre kad padne u zaborav. Ti si se PROFESORE potrudio svojim životom, da sjećanje traje.

izvor: ebrcko

Još vijesti iz ove kategorije