Iako van granica Bosne i Hercegovine živi više od dva miliona njenih građana razasutih u više od 50 zemalja svijeta i da se taj broj svakim danom povećava, država i dalje nema ministarstvo koje bi bilo spona između njih i nje – Ministarstvo dijaspore.
Neiskorišteni resurs
A bilo je apela, molbi, inicijativa i prijedloga da se osnuje takvo ministarstvo ali nije bilo i još uvijek nema onog ključnog – političke volje. Čudno, jer se radi o obostranom interesu i naših ljudi koji rade, zarađuju i spremni su da ulažu, ali i BiH koje bi imala višestruke koristi.
Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, van BiH živi 56,6 posto stanovništva BiH. Najveći broj živi u evropskim zemljama (više od 80%), SAD-u i Kanadi (oko 16%) i Australiji (oko 2,5%). Dobar dio njih ima kvalitetno obrazovanje i stručnost. Cifre pokazuju da 23% naših građana koji žive vani posjeduje visoko obrazovanje, 7% završen magisterij, a 3% doktorat stečen u BiH, dok je 5% s doktoratom stečenim u zemljama prijema.
Svi oni su resurs tačnije, nedovoljno iskorišteni resurs koji se godinama nudi državi porijekla dok ona okreće glavu.
Ogroman novac
Niko ne zna koliko tačno novca se godišnje iz dijaspore pošalje u BiH. Ugrubo se može reći oko 3 milijarde KM godišnje, što je 11-14% BDP-a BiH. Procjene Svjetske banke o novčanim doznakama iz inostranstva za Bosnu i Hercegovinu u 2018. godini iznose 3.855 miliona KM.
Neki tvrde da još ovoliko novca uđe po sistemu „iz ruke u ruku“. Čak 30% naših ljudi koji žive i rade vani bi investiralo kada bi imalo pouzdanog partnera u BiH, a 22% da imaju tačne i jasne informacije o ulaganju.
Prema nekim procjenama u periodu od 2009. godine do 2018. godine u Bosnu i Hercegovinu je pristiglo više o 22 milijarde KM.
Ulaganja
Prema podacima USAID projekta “Diaspora Invest” samo u minulih nekoliko godina naša dijaspora je u Bosni i Hercegovini osnovala 60 firmi. Doprinijelo je to značajnom povećanju novih radnih mjesta. Drugim riječima, ovo je pokazatelj kako potencijal dijaspore iskoristiti na pravi način.
Zahvaljujući investicijama iz dijaspore živnuli su Prijedor i okolica, posao je dobilo na stotine ljudi, a treba spomenuti i Veliku Kladušu, Semberiju, Popovo polje pored Trebinja…
Treba se zamisliti kako bi sve izgledalo na jednom većem i globalnijem nivou?!
I dok se pitamo zašto je dijaspora kao najveći ekonomski resurs i dalje konkretno neuvezana s državom BiH, njoj se pridružuje sve veći broj Bosanaca i Hercegovaca. Puni autobusi, u rukama karta u jednom pravcu. Odlaze naši, pretežno mladi ljudi s porodicama ili sa željom da ih osnuju u stranim zemljama, i tamo se pridruže milionima onih koji su godinama prije prošli taj put.
Piše: Alem Karamešić
Izvor: Hayat.ba
