Svjetski dan bubrega se obilježava da bi se podigla svijest o važnosti očuvanja zdravlja bubrega. Otprilike jedna od deset odraslih osoba ima neki oblik bolesti bubrega. Može se razviti u bilo kojoj starosnoj dobi. Međutim, hronična bolest bubrega postaje sve učestalija s porastom životne dobi, zbog čega brojni pacijenti moraju početi liječenje dijalizom.
Kakav je život sa dijalizom? Koliko je teško prihvatiti da vam život zavisi od aparata i čega se sve treba pridržavati kako bi život dijaliznog pacijenta bio kvalitetniji? Pokušali smo odgovoriti na ova pitanja, ali i otkriti koliko je i sistem uključen da bi olakšao život pacijentima.
Dijaliza je postupak kojim se zamjenjuju neke funkcije bubrega. Ovo liječenje može zamijeniti samo neke osnovne funkcije normalnog bubrega. Dvije najvažnije funkcija bubrega su uklanjanje viška vode u telu i uklanjanje otpadnih materija koje su se nakupile u krvi – kontrolišu se pomoću lečenja dijalizom. Učestalost dijaliznih tretmana razlikuje se prema količini preostale bubrežne funkcije.
JELA TIMOTIJA
“Na dijalizi sam skoro 30 godina. Idem tri puta sedmično. Na aparatu se provede četiri sata, priprema 15-ak minuta i isključenje 15 minuta, a sama dijaliza traje četiri sata, tri puta nedjeljno. Praktično ste vezani svaki drugi dan za aparat”, objasnila je Timotija.
Život prije dijelize drastično je drugačiji od života sa dijalizom. I sa ovim liječenjem, pacijenti moraju poštovati pravila ishrane kako bi vodu i otpadne materije održavali na prihvatljivom nivou.
JELA TIMOTIJA
“Ima poseban režim ishrane koga se morate pridržavati, a što se tiče unosa tečnosti u organizam, morate se truditi da što manje unosite tečnosti, jer dijaliza kad krene prestaje mokrenje”, dodala je Timotija.
Ostale funkcije bubrega, kao što je uloga koju bubrezi imaju u izgradnji crvenih krvnih zrnaca i održavanju jakih kostiju, dijalizni pacijenti kontrolišu lijekovima.
JELA TIMOTIJA
“Pije se nekih 5, 6 vrsta lijekova koji se svakodnevno moraju uztimati, osim onih koji se stekne, pa se dodatno mora uzimati”, kazala je Timotija.
Na području Kantona Sarajevo trenutno je oko 325 osoba koje su na hemodijalizi. Problem pacijenata u FBiH ogleda se u tome što ne mogu otići iz grada, države, jer su hemodijalize u drugim zemljama jako skupe. U Republici Srpskoj i Brčko distriktu BiH to je riješeno kroz javno privatno partnerstvo.
JELA TIMOTIJA
“Prije je bilo rijetkost, samo u većim gradovima je bila dijeliza. Međutim, sada ima i svugdje se može, u inostranstvu naravno, jer je naša dijaliza Frezenijus”, istakla je Timotija.
Spas je u transplantaciji. U BiH godišnje se uradi transplantacija koliko u svijetu svakog sata zbog čega najviše pate hronični bubrežni bolesnici. Brojni su problemi od kojih je najveći što državni sistem zdravstva ne funkcioniše kako bi trebao. Federalni fond solidarnosti svake godine izdvaja potrebna sredstva za transplantacije. Ono što se može uraditi u BiH plaća Fond solidarnosti, a ono što ne može, šalje se u inostranstvo a troškove također snosi Fond solidarnosti. Međutim donora nema. Ni gospođa Timotija nije bila te sreće.
JELA TIMOTIJA
“Ja više ne mogu na listu jer su godine prošle i propali su krvni sudovi, a eto ostalo je da ostanem na dijalizi”, rekla je Timotija.
Jedini pravi put za više transplantacija u BiH jeste primjena takozvanog Španskog modela u organizaciji i transplantaciji organa, odnosno organizacija preko ministarstava zdravstva, kliničkih i drugih bolnica uz pomoć institucija, medija i nevladinog sektora. Neophodna je edukacoija stanovništva kako bi se broj donora povećao.
Izvor: bhrt.ba
