On je 18. maja prošle godine uplatio novac za registraciju automobila, ali čak do 28. juna nije dobio tablice, a u auto je morao sjesti jer je njegovoj majci pozlilo
Mirza Zulfić iz Tuzle je na svojoj koži osjetio sporost glomaznog administrativnog sistema u našoj zemlji. On je 18. maja prošle godine uplatio novac za registraciju automobila, ali čak do 28. juna nije dobio tablice te je u tom periodu bio meta službenika policije zato što je bio primoran da jedan dan upali automobil i ode do bolesne majke.
Nema podataka
– Uredno sam 18. maja platio sve što je potrebno za registraciju automobila, između ostalog zaključio sam i policu osiguranja. Čekao sam danima da mi registriraju auto, odnosno da dobijem tablice. Prošao je čitav mjesec, a kada mi je majci pozlilo 24. juna, odlučio sam upaliti auto i otići do nje – počinje svoju priču Mirza Zulfić, koji je bio pripadnik Armije RBiH i čiji je brat poginuo za slobodu domovine.
Prolazeći pored džamije Kralja Abdullaha, njega je presreo policijski automobil, a službenici su insistirali da se zaustavi. Stao je ne sluteći da će biti žestoko kažnjen.
– Pogledali su u papire i rekli da auto nije registriran. Pokazivao sam im zaključenu policu osiguranja od 18. maja i fotokopiju saobraćajne dozvole, ali su mi oni odgovorili kako u njihovom sistemu tih podataka nema. Drsko su mi rekli da stojim mirno, na šta sam im odgovorio da ću cijeli slučaj prijaviti Unutrašnjoj kontroli MUP-a TK. „Prijavit ćeš unutrašnjoj kontroli“, pitao me jedan od njih, da bi nakon toga rekao: „E sad ćeš vidjeti kako se pišu kazne“. Napisali su mi kaznu od 540 KM – kaže Zulfić.
Uz kaznu Zulfić je trebao ostati mjesec i bez saobraćajne dozvole, ali ističe kako mu žele oduzeti dozvolu na dva mjeseca.
– Zbog čega? Zato što sam sve platio državi i čekao da neko udari pečat? Zbog njihove sporosti morao sam još jednom automobil voziti na tehnički pregled, tako da me je registracija izašla ukupno 850 KM. Sve sam uredno platio i predao 18. maja, a saobraćajnu i tablice sam dobio tek 28. juna. Vozio sam samo kada mi je majci bilo loše, jer ona je teški šećerni bolesnik koja živi s posvojenom sestrom. Brat mi je također težak bolesnik i jednostavno moram imati automobil da bih ih obilazio – kaže Zulfić.
Stav MUP-a
Kontaktirali smo i MUP TK, odakle nam je rečeno kako će se o ovom slučaju pismeno očitovati nakon što dobiju naša pitanja.
Podnio žalbe
– Nisam napravio nikakav prekršaj, nisam kriminalac, nisam ništa protuzakonito uradio da bi me ovako maltretirali. Žalio sam se Unutrašnjoj kontroli i Kantonalnom sudu. Tražim da se kazna umanji, a da se zabrana upravljanja automobilom ukine – kaže Zulfić.