“Navodni zločin, jer još uvijek nema nijedna presuda koja potvrđuje takvu pravnu kvalifikaciju, se desio 14. septembra 1993. godine. Pitamo se zašto se isto ne tretiraju i Here. I u Herama i na Uzdolu bila je vojna akcija u kojoj su stradali i vojnici i civili. Koja je razlika? Osim što po nečijim kriterijima zločin nije kad to rade pripadnici ‘mog’ naroda”, navodi se u saopćenju koje potpisuje Juso Munikoza, predsjednik Skupštine JOB Prozor.
Podsjećaju kako se na prostoru Prozor-Rame prije pomenutog datuma dogodilo nekoliko strašnih zločina, o kojima postoji više presuda, domaćih i međunarodnih sudova.
“U proljeće i ljeto 1993. godine svi muškarci bošnjačke nacionalnosti, oko 950 civila, su pohapšeni i odvedeni u logore HVO-a gdje su bili izloženi najstrašnijim zločinima. Dana 31. jula 1993. godine se desio jedan od najstrašnijih zločina kada su snage HVO-a izvele 54 Bošnjaka iz logora u Srednjoškolskom centru u Prozoru i koristili ih kao živi štit na Crnom Vrhu kako bi se zaustavilo napredovanje Armije BiH. Broj Bošnjaka civilnih žrtava na području općine Prozor-Rama prije navedenog datuma je 192, uglavnom djece i starijih osoba”, navodi se u saopćenju.
Iz prozorskog JOB-a poručuju kako se vrijeme ne računa od 14. septembra 1993. pa ni ono ratno, jer je rat počeo puno mjeseci prije navedenog datuma.
“Ne možemo uzeti gumicu i izbrisati prošlost kao da se nije ni desila ili se praviti da Bošnjaci ovdje nisu nikad ni živjeli, niti sada žive. Zar je ovo poruka mira i je li ovo promicanje evropskih vrijednosti? Zar je toliko teško priznati i vlastiti zločin, ako se osuđuje tuđi i pored toga što je vlastiti zločin neuporedivo veći. Zar je teško reći za žrtvu da je žrtva, ma čija bila. Gospodo općinski vjećnici, pripadnici svih stranaka i oba naroda, najmanje što ste trebali uraditi jeste da prilikom donošenja odluka koje se vezuju za protekli rat imate mrvu poštovanja, jednako prema svim žrtvama, bez obzira na nacionalnu pripadnost”, stoji između ostalog u saopćenju.
